Svijet

Čak je i Istočni Berlin pod kontrolom SSSR bio siromašan: Isto danas radi Rusija susjednim državama

Ruska Federacija i danas nastavlja istu politiku

Rusija je od raspada SSSR-a optužena za destabilizaciju bivših sovjetskih susjeda kako bi ih zadržala pod svojom kontrolom. Na taj način drži vlast u rukama, ali i upravljaju svim procesima koji su njima od strateške važnosti.

Čak i ako neće obnoviti imperijalnu državu, Moskva ima na raspolaganju mnoštvo alata da utiče na političke, ekonomske, socijalne i vanjskopolitičke aktivnosti svojih susjeda.
Zbog toga je Rusija okupirala Krim i destabilizovala istočnu Ukrajinu. Ideja je da se krvavi teritorijalni sukobi bez očiglednog rješenja stave na čekanje, a Rusija se zalaže za održavanje mira pod svojim vlastitim uslovima. Odvojeni teritorij Moldavije Trans-Dnjestar i pobunjeničke regije Gruzije, Južna Osetija i Abhazija, očigledni su primjeri ove politike. Analitičari bi dodali Nagorno-Karabah na listu, čak i ako uloga Rusije u tom dugotrajnom sporu između Armenije i Azerbejdžana nije odmah vidljiva.

Mora se reći i da se Rusija ljudima koji žive unutar zona „zamrznutog sukoba“ često predstavlja dobročiniteljem i zaštitnikom, te jedinim koji mogu riješiti konflikte i održati mir, dok je situacija s druge strane mnogo drugačija. Naime, uslovi života u ovim područjima su ispod svakog prosjeka, siromaštvo i nepismenost su na visokom nivou, dok brojni odlaze iz tih zemalja u potrazi za poslom i boljim životom. Ipak, ova ruska tradicija „zamrznutih sukoba“ ne treba da iznenađuje s obzirom da je još za vrijeme Hladnog rata SSSR pokazao na djelu kako to treba da izgleda.

Istočni i Zapadni Berlin

Nakon Drugog svjetskog rata poražena Njemačka podijeljena je na sovjetsku, američku, britansku i francusku zonu okupacije. Grad Berlin, iako je tehnički bio dio sovjetske zone, također je bio podijeljen, a Sovjeti su zauzeli istočni dio grada. Nakon što je 1948. godine onemogućen sovjetski pokušaj blokade Zapadnog Berlina, istočni dio je bio još čvršće uvučen u sovjetski prostor. Tokom sljedećih 12 godina, upravo pod kontrolom SSSR, između 2,5 i 3 miliona građana napustilo je Istočni Berlin i Istočnu Njemačku, te su se uputili u Zapadnu Njemačku u potrazi za boljim uslovima. Do 1961. godine, oko 1000 Istočnih Nijemaca, među kojima su bili visoko kvalifkovani radnici, profesionalci i intelektualci, odlazili su svaki dan. Sve je to uticalo na ionako oslabljen Istočni Berlin kojim su upravljali Sovjeti.

Gradnja Berlinskog zida (Izvor: theapopkavoice.com)

U godinama koje su dolazile Istočna Njemačka je od jedne od najindustrijalizovanijih regija Evrope postala jedna od najsiromašnijih. Prema njemačkom Saveznom uredu za rad, nezaposlenost u bivšoj istočnonjemačkoj državi bila je čak iznad 9%, dok je na prostoru bivše zapadnonjemačke teritorije iznosila tek 5,6%.

Situacija je bila toliko loša da je čak i nedostajalo lijekova, te drugih osnovnih životnih potrebština koje su ljudi krišom švercali na Istočnu stranu Berlina. Istočna Njemačka bila je potresena siromaštvom i brojnim radničkim štrajkovima kao odgovor na njen novi politički i ekonomski sistem. Odliv mozgova i nedostatak radnika, natjerali su SSSR da zatvori granice sa Zapadnom Njemačkom 1952. godine, što je ljudima otežalo prelazak iz „komunističke“ u „slobodnu“ Evropu. Kako su ljudi i dalje odlazili, Sovjeti su 1961. godine, dok su Berlinčani spavali, sagradili zid koji je trebao da označi konačni raskol sa Zapadnim svijetom. Berlinski zid bio je dug gotovo 27 kilometara i bio je zaštićen bodljikavom žicom, krvoločnim psima i sa oko 55.000 nagaznih mina.

Pobuna

Tokom godina, Zid je postao mračni simbol hladnog rata. Do 1989. godine mnogim Istočnim Nijemcima je bilo dosta siromaštva, neuslovnog života i razdvojenosti od voljenih koji su ostali na Zapadnoj strani. Organizovali su niz masovnih demonstracija tražeći demokratiju. U međuvremenu, sovjetski blok destabilizovan je ekonomskim nedaćama i političkim reformama.

Stotine Berlinaca na Berlinskom zidu na protestima 1989. godine traže rušenje zida (Izvor: AP)

Napokon, krajem 1980-ih godina, Istočna Njemačka, podstaknuta padom Sovjetskog Saveza, počela je provoditi brojne liberalne reforme. Devetog novembra 1989. godine, velika masa istočnih i zapadnih Nijemaca okupila se kod Berlinskog zida i počele se penjati preko njega i uništavati ga. Kako je ovaj simbol represije hladnog rata uništen, Istočna i Zapadna Njemačka ponovo su postale jedna država, potpisujući formalni ugovor o ujedinjenju 3. oktobra 1990. godine.

Gotovo 30 godina Berlin nije dijelila samo ideologija, već betonska barijera koja je prolazila kroz grad, služeći kao ružni simbol Hladnog rata. Podignut na brzinu i srušen u znak protesta, zid je pokazao sav jad SSSR, ali i snagu naroda kada se ujedine. Oni su odlučili reći jasno i glasno “NE” sovjetskom režimu koji ih je ugnjetavao i izborili su se za slobodu.

Možda bi ovo historijsko podsjećanje moglo biti poruka i susjednim zemljama oko Rusije koje strepe od njihove moći i pristaju na neuslovan život jer za bolje ne znaju. Nadati se da će prije gradnje nekog novog „Berlinskog zida“, narod prepoznati svoju moć i još jednom ustati protiv uzurpatora.

Slični članci

Back to top button