Čitaj.ba

U službi naroda!

Očajna majka: ‘Moje curice se bore za život, a mi ih ne možemo niti posjetiti’

– Moje dvije kćerkice Branka (7) i Blaženka (6) leže na intenzivnom odjelu bolnice Fran Mihaljević u Zagrebu, obje u lošem stanju, teško bolesne, jednoj život visi o koncu, a ja ih ne mogu otići obići, pomilovati, javiti im se. Treća Tea (11) također je bolesna i kod kuće je – plačući je to kazala Matea Špionjak (28) iz Babine Greda, mama pet djevojčica od kojih su tri teško oboljele u kratkom razdoblju.

Anita (12), Tea (11), Nikolina (9), Branka (7) i Blaženka (6) bile su posve zdrave do nedavno, a sad tri imaju iznimno rijedak oblik upale mozga.

– Liječnici vjeruju da se radi o Bickerstaff encefalitisu koji u određenom postotku može završiti kobno za djecu koja na vrijeme ne dobiju liječenje. Doktori ne znaju što je izazvalo ovu bolest kod triju djevojčica jer se ovaj tip encefalitisa može razviti i iz obične gripe, ali i uslijed nekog drugog virusa ili bakterije. Također se može raditi i o autoimunoj bolesti ali i genetski uvjetovanoj promjeni – kažu roditelji djevojčica.

Humanitarna akcija

Obitelj Špionjak u iznimno je teškoj situaciji s obzirom na to da su i u financijskim poteškoćama i 300 kilometara udaljeni od svojih djevojčica.

Upravo stoga općina Babina Greda pokrenula je akciju pomoći za obitelj Špionjak u kojoj radi samo tata Mario (35). Zaposlen je kao pomoćni radnik u građevini, ali niti on trenutno ništa ne radi zbog pandemije korona virusa. Liječnici bolnice Fran Mihaljević potvrdili su da su djevojčice u izuzetno teškom stanju te da se liječe u bolnici. Tata Mario kaže kao je sve počelo prije tri godine kad je Branka (7) dobila temperaturu i završila je na intenzivnom odjelu u osječkoj bolnici.

Djevojčica je, kaže tata, bila mjesec dana u bolnici i ozdravila je.

– Krenula je u školu, naučila čitati i pisati i sve je bilo u redu. Tada nismo mislili da se radi o nečemu posebnom no, kada se to prošle godine dogodilo Tei (11), postalo je čudno. Isto je dobila temperaturu, povraćanje, odjednom se počela gubiti, ne može hodati, govoriti. U Slavonskom Brodu su je primili i poslali za Zagreb. Tamo je bila više od mjesec dana pod dijagnozom Bickerstaff encefalitis. Rekli su nam da je to vrlo rijedak oblik upale mozga i da ne znaju što ga je izazvalo. Srećom, izliječili su je, poslali nas kući, krenula je u školu i sve je bilo u redu, do 3. veljače ove godine kada su se svi simptomi ponovili.

Oduzeta joj je lijeva strana

– Tea je opet završila u Zagrebu i tamo je bila skoro tri tjedna kad su rekli da dođemo po nju, ali da moramo ići u Krapinske toplice na rehabilitaciju jer joj je ostala oduzeta lijeva strana – priča shrvana mama Matea.

Tek što se oporavila od svega što se dogodilo Tei, doživljava novi šok.

– Dok sam bila s Teom u bolnici u Zagrebu muž mi je javio da se isto dogodilo i Branki i Blaženki i to u samo tri dana razlike. Obje su ih poslali u Zagreb, odmah na intenzivni odjel, u komi, na aparatima i dan prije nego ja trebam otići iz bolnice s Teom na rehabilitaciju. Uspjela sam ih samo fotografirati tako jadne, nemoćne, u krevetićima – dodaje uplakana mama koja tad nije slutila da će proći tko zna koliko vremena dok opet ne vidi svoje djevojčice.

Tata Mario priča kako je bio sam s djecom doma kada je prvo Branka dobila temperaturu, a tri dana nakon nje i Blaženka.

Sad je skinuta s respiratora

– Blaženku su sada skinuli s respiratora obzirom da je počela disati sama ali je na kisiku. Počela je micati rukama i nogama ali je i dalje u komi. Sad je stabilno iako joj je EEG lošiji nego prošli puta. Bila je u sobi sa sestrom ali su ih odvojili. Liječnici kažu da je možda genetski. Svima su nam izvadili krvi i poslali u Njemačku kako bi se utvrdilo da li je to što se događa djevojčicama genetski. Žena i ja nismo boležljivi. Ni dvije starije kćerke, Anita (12) i Nikolina (9). Nalaz se čeka oko tri tjedna ali tko zna kada će doći. Jedan liječnik nam je rekao da je uzrok možda bakterija, nešto što imamo u kući, obzirom da je kuća stara, vlažna. Pola kuće sam srušio, napravio nove sobe, uredio zidove, uklonio vlagu. Sada mi nedostaje namještaj za njihove sobe. Kuća ima tri sobe, cure su spavale u dvije – govori tata Mario.

On je jedini bio zaposlen. Radio je u građevinarstvu kod privatnika, ali su sad zbog korone stali svi radovi pa nema posla.

– Supruga je domaćica, doma je s djecom. Imamo dugova pa su nam računi blokirani. Zato nam je općina organizirala otvaranje sigurnog računa, preko braniteljske zadruge i sada se na to uplaćuje pomoć za nas. Želim kupiti djeci krevete, namještaj, madrace, sve što im treba, možda naći neku mogućnost da odemo u Zagreb, nabavimo neke lijekove za imunitet, sprave za vježbanje za stariju Teu – govori Mario koji dane u iščekivanju i izolaciji provodi radeći oko kuće i u dvorištu.

Mama i Tea bile su u Krapinskim toplicama do 24. ožujka, iako su trebale ostati do 14. travnja. Matea je odlučila poći kući jer su se ceste počele zatvarati zbog korona virusa.

– Vježbe koje sam tamo radila s njom mogu raditi i kod kuće. Moramo puno vježbati kod kuće Tea sada ponovo uči govoriti, glas joj se polako vraća, izgovara ‘mama’ onako kao beba. Jako teško se služi rukom, stalno joj je u jednom zgrčenom položaju, nogom gotovo nikako. Cijela lijeva strana joj je oštećena. Trebat će puno vježbe da se sve vrati u normalnu. Pije tablete protiv epilepsije i idemo dan po dan no, izgubljeni smo totalno u svemu tome i suprug i ja. Stalno očekujemo dobre vijesti iz bolnice, da dobijemo trunčicu ohrabrenja. Ne spavamo, ne jedemo, tjeskoba nas izjeda, strepimo od loših vijesti. A i što će biti ako se Tei opet to dogodi. Kada bih bar mogla biti tamo s mojim djevojčicama, blizu njih, ali ne možemo i doći zbog korone – kaže zabrinuta majka.

POMOZIMO IM!

Račun je otvoren u PBZ banci, broj HR5523400091511066791, uplate idu uz naznaku ‘donacija za obitelj Špionjak’, a moguće su i uplate iz inozemstva na broj BIC:PBZGHR2X.

Izvor: 24sata.hr
Pratite nas:
Follow by Email
Facebook
Twitter