BiH

Hoće li u Sarajevu gorjeti svijeće ubicama 780 antifašista?

U Sarajevu, antifašističkom gradu biće održana blajburška misa za fašiste!

I dok danas, makar formalno, obilježavamo Dan pobjede nad fašizmom, sile mraka ne miruju.

Misa za fašiste

Za one koji ne znaju, u saopštenju Počasnog bleiburškog voda koji je, pazite sad, organizator komemoracije, stoji da će nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvoditi svetu misu u katedrali Presvetog srca Isusova u Sarajevu. Misa će početi 16. maja u 12 sati i 15 minuta.

I dok zbunjeno pokušavamo, svi zajedno povezati Sarajevo sa komemoracijom, pazite, ne samo misom, nego komemoracijom, kojom se odaje počast fašistima, red je da se podsjetimo njihovog „djelovanja“ u glavnom gradu BIH.

Ovo su tijela obješenih Sarajlija. Antifašista. Njih je ustaški režim sa Maksom Luburićem na čelu kačio po granama grada na Miljacki. U jednoj noći, pazite sad, u jednoj noći s 27. na 28. mart 1945. na Marindvoru je obješeno 55 Sarajlija rodoljuba. Pobile su ih i povješale ustaše, iste one za čiju dušu, slavu i čast će biti služena misa i održana komemoracija 16. maja.

I ne, nisu to bili samo i jedino komunisti. Ne, to su bili treba reći svima jasno i glasno antifašisti, Sarajlije svih vjera i nacija kojima je ideja antifašizma bila vodilja u najcrnjem vremenu u povijesti.

Najstrašnije od svega, stratište na Marindvoru bilo je jedno od rijetkih mjesta gdje su mrtve ljude drugi put ubijali, kačeći ih na kestene, na vješala. Dosta Sarajlija u Luburićevom krvavom piru ubijano je noževima, kamenjem, žicom, udracima tupim predmetima u glavu, a potom su njihova mrtva tijela vješana.

Sarajlije su tog 28. marta 1945. hodale alejom kestena ukrašenom palom slobodom svojih sugrađana.

Aleja mrtvih heroja!

I sad neko treba objasniti njima gore i njihovim potomcima dole kako je potpuno uredu održati misu blajburšku za njihove krvnike, fašiste i ubice?!

Hoće li im to objasniti kardinal Vinko Puljić koji će voditi ovu sramnu misu, koji ne vidi ništa loše niti zlo u komemorativnom skupu? Hoće li im to objasniti gradonačelnik Abdulah Skaka, koji onomad u svom gaf-nastupu reče, da je “u toku borba protiv antifašizma” i ironično ništa ne slaga?

To je linija krvavo crvena, koja se ne smije preći!

Ustaški tragovi vonjaju na smrt

Naravski, kad smo kod podsjećanja, treba se sjetiti da je isti taj ustaški režim odmah dan poslije, dakle 29. marta 1945. strijeljao 41 osobu bošnjačke, srpske i hrvatske nacionalnosti pod optužbom da su bili komunisti? Neposredno nakon rata, ispred vile Berković u kojoj je stolovao Maks Luburić pronađena su još 23 leša. Plitko zakopana tijela, bila su iznakažena, nagrđena tupim predmetima.

I sad misa i komemoracija u Sarajevu za ubice mladosti grada?!

Koja je konačna brojka, ako ljudi mogu biti brojevi, koja je konačna brojka divljanja Luburićevih ustaša, to nikada nećemo saznati, ali znamo pouzdano da je Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (Bosne i Hercegovine) ubrzo nakon oslobođenja Sarajeva ustanovila imena i lične podatke za ukupno 323 žrtve “Luburićeve krvave tiranije” od 18. februara do 4. aprila 1945.

Pored gore navedene grobnice sa 23 tijela, pronađena je druga, još masovnija grobnica na Darivi gdje su ekshumirane 74 žrtve ustaškog terora. Na leševima ubijenih, trebaš li napominjati, takođe su bili upadljivi tragovi najgoreg mogućeg mučenja i masakriranja.

I šta je sljedeće ako se vratimo u sadašnjost? Zadušnica za Dražu Mihailovića, žrtvu komunista? Jer, Mihailović je ni više ni manje nego žrtva, kako ga vole nazvati, “totalitarnog komunističkog režima”. Perverzno to zvuči, ali hoće li se onda četnici višegradski moći spustiti u Sarajevo sve sa svojim udruženjem i tamo paliti svijeće za Čiča Dražu?

Ljudski, realno i civilizacijski, nepojmljivo je to, kao što i treba biti nepojmljivo. No, kako je ne samo pojmljivo, nego i prilčno realno da se za sedam dana održi komemoracija u čast krvnika sarajevskih i fašista najdokazanijih?

Zatvorenici poslani u logore i ubijeni

Na koncu, da se još jednom vratimo u 1945. u vrijeme zla. U Sarajevo.

Za one koji ne znaju, samo dva dana pred oslobođenje Sarajeva ispražnjeni su svi ustaški zatvori u gradu, po naređenju notornog Luburića. Preostali zatvorenici, kojih je prema nekim svjedočenjima bilo oko 460 otpremljeni su posljednjim transportom za Jasenovac. Javno tužilaštvo NR Hrvatske 1948. je na osnovu priznanja Ljube Miloša utvrdilo je da su sve ove osobe usmrćene na stratištu u Donjoj Gradini i da nisu uopšte boravili u logoru Jasenovac. 460 ubijenih!

Konačnog spiska nema, konačan spisak je ogroman i zastrašujući, no samo za vrijeme vladavine zločinca Maksa Luburića od 18. februara do 4. aprila 1945., dakle za mjesec i po, ubijeno je, pazite sad, 783 građanina Sarajeva.

Dobro pročitajte, 783 mučki ubijena heroja Grada Sarajeva, da bi 75 godina kasnije palili svijeće i odavali poštu njihovim ubicama (sic!)

Ili će biti još sramote? Hoćemo li u revizionistilčkom svijetu sa povampirenim silama mraka dočekati gašenje Vječne vatre? Ili rušenje spomenika Vladimiru Periću Valteru?

Hoćemo li 16. maja gledati kapitulaciju antifašističkog Sarajeva ili ćemo nešto uraditi kao antifašisti?

Blajburška misa jeste relativizacija i dovođenje u “regularne povijesne tokove” fašizma. Blajburška misa i komemoracija u Sarajevu pod plaštom civilizacijskih vrijednosti i odavanja počasti svima, nije ništa drugo do li izjednačavanje zločinca i žrtve. To stalno imajte u glavi.

Hoćemo li po drugi put objesiti ove ljude, koji su i tako mrtvi življi od većine koja danas sramno na sram šuti?

Hoćemo li plamenom svijeća spaliti duše na Marindvoru obješenih?

Njihova imena su: Omer Fazil Omer, Ragib Sarić, Ćamil Skando, Muradin Čobo, Hajro Hadžović, Mahmut Arslanagić, Hamid Avdić, Mustafa Spahalić, Hamid Talović, Hasan Hajdarević, Alija Meretlić, Salih Mujkanhodžić, Ahmed Vilogorac, Šućrija Lukavac, Afan Opijač, Huso Islamović, Lutvija Šaran, Pašo Avdić, Salko Zubčević, Avdo Mulahasanović, Edhem Kusturica, Pavle Pavlin, Anđa Buđen, Ragib Kreho, Omer Delalić, Edhem Sarić, Muhamed Potogija, Mehmed Karamehmedović, Suljo Pašić, Stanko Rojnik, Kasim Sarić, Žarko, Veljko i Zora Odović, Mane Levnajić, Ana (Anka) Pauković, Štefanija Čerkez, Ilijas Smajlagić, Stanislav Keško, Hašim Šukrin, Ines Samardžić, Hamdija Hodžić, Mustafa Ćemalović, Marinko Tuševljak, Dušan Močević, Vladimir Mirković, Milan Živak, Mićentije Tadić, Milosav Mikailović, Joco Likić, Miloš Čikić, Milorad Petrović, Borivoj Perić, srednjoškolci Vidoje Stević i Slobodan Nikolić.

Da se ne zaboravi!

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Izvor: Al Jazeera

Slični članci

Back to top button