Čitaj.ba

U službi naroda!

Maja: Samo želim znati ko sam, imam li možda brata, sestru, oboje…

Nikoga ne osuđujem. Ni od kog ne tražim ništa osim odgovora na pitanja. Samo želim znati ko sam. Imam li možda brata, sestru, oboje… Imam li u Sarajevu, Bosni i Hercegovini obitelj koja ni ne zna da postojim, počinje svoju priču Maja Tomić Milosavljević koja je kao beba od samo nekoliko dana ostavljena u kartonskoj kutiji ispred dječjeg vrtića “Boško Buha” u središtu Sarajeva.

Bilo je to pred kraj ljeta. Još u iščekivanju U ranim jutarnjim satima 17. avgusta 1982. u dvorištu sarajevskog dječjeg vrtića, koji je tada nosio naziv “Boško Buha”, čuo se plač djeteta, piše Večernji.

Foto: Večernji list
Foto: Večernji list

Beba od samo nekoliko dana položena u kartonsku kutiju dozivala je u pomoć. Tražila je mamu. Njezin plač privukao je jednu ženu koja se nalazila u blizini. Vidjevši da je u kutiji živo dijete, žene je pozvala policiju koja je već od plača iznemoglu djevojčicu odvezla u bolnicu Jezero. U bolnici je ostala nekoliko dana. Već prvim pregledom utvrđeno je da je riječ o zdravoj djevojčici koja je najvjerojatnije rođena desetak dana ranije.

Maji je tako za datum rođenja upisan 7.augusta 1982. godine.

Cijeli svoj život rođendan slavim na taj datum, koji su odredili liječnici u bolnici“, nastavlja Maja, od čije životne priče zastaje dah. Do svoje 26. godine Maja je živjela u uvjerenju kako su Sofija i Miloš Tomić njezini biološki roditelji.

Prije gotovo trinaest godina Majin otac Miloš umire prirodnom smrću, a za Maju počinje razdoblje traganja za biološkim roditeljima. Nekoliko dana nakon očeve smrti Maja je boravila u njegovoj vikendici kako bi pospremila stvari i složila papire.

“Sasvim slučajno zavukla sam ruku u jedan fascikl i izvukla papir koji me je šokirao. Bilo je to rješenje o potpunom posvajanju koje je izdao Centar za socijalnu skrb Sarajevo“, navodi Maja.

Papir je držala u ruci, pročitala ga jednom. Pa u nevjerici još jednom. Zatim je zovnula supruga da ga i on pročita. Istina je.

Prema ovom papiru, ti si posvojena“, potvrdio joj je suprug i sam u nevjerici.

Nastavili su tragati dalje po papirima, neće li pronaći još neki dokaz o Majinu porijeklu.

Foto: Večernji list
Foto: Večernji list

Pronašli smo samo otpust iz doma, rješenje o potpunom posvojenju i, zamislite, snimku mojih kukova”, smije se ova hrabra žena koja je po otpustu iz bolnice bila smještena u Dječji dom “Ljubica Ivezić”.

Prema dostupnoj dokumentaciji, u spomenutom domu Maja je boravila nepunih godinu dana te su je 5. jula 1983. posvojili Sofija i Miloš, sarajevski bračni par koji nije mogao imati vlastitu djecu. Dobila je njihovo prezime Tomić, a ime Maja. U knjizi rođenih, uz njezin matični broj, stoji ime Miloša i Sofije te nema nikakvih tragova o biološkim roditeljima.

U nadi da će odgovore na pitanja koja je muče dobiti u rodnom gradu, Maja je već nekoliko puta odlazila u Sarajevo. Kucala je na brojna vrata, ispričala je za Večernji list BiH.

O njezinoj priči snimljena je emisija, a nekad ranije pisale su novine. Sve ovo nije rezultiralo pronalaskom identiteta bebe iz kartonske kutije. Bebe koju je lako prepoznati jer od samog rođenja ima specifičan mladež na licu. Mladež se nalazi na granici vrata i donje vilice s lijeve strane. Kako je desetak dana bila u biološkoj obitelji, svi koji su bili uz nju morali su znati za taj mladež.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

“Da bih mogla bilo šta reći o tome, trebala bih znati istinu. Trebala bih znati razlog zbog kojeg je majka ostavila dijete. Možda moj otac ni ne zna da postojim”, govori Maja uvjerena da neko u Sarajevu vrlo dobro zna njezino porijeklo. U službene institucije povjerenje je izgubila.

Njenu cjelokupnu priču možete pročitati na portalu Večernji.hr.

Izvor: Večernji list
Pratite nas:
Follow by Email
Facebook
Twitter