Region

Rusi pomogli u dokazivanju da je Draža Mihailović bio izdajnik, a sada „podržavaju“ četničke pokrete

Glume li lažno prijateljstvo?

Svakog 10. marta članovi Ravnogorskog četničkog pokreta okupljaju se u Višegradu kako bi obilježili godišnjicu hapšenja Draže Mihailovića, četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata. Nakon okupljanje pristalica četničkog pokreta na Trgu palih boraca u Višegradu, polažu cvijeće na spomenik četničkom generalu.

„Okupljamo se svake godine kako bismo dali parastos komandantu jugoslovenske vojske u otadžbini Draži Mihailoviću. On je čovjek koji je svoj život posvetio slobodi srpskoga naroda, razvoju demokratije i odbrani otadžbine od fašističkih agresora i komunista“, rekao je na jednom od okupljanja, predsjednik Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske Dušan Sladojević.

Pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta ne bude samo s područja BiH, već i iz Srbije, a često imaju fizičku ili moralnu podršku bajkerske grupe “Noćni vukovi”, koja je bliska ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Naime, riječ je o takozvanoj “patriotsko bajkerskoj bandi” koja je na platnim spisima ruske vlade, te je pomagala i ruske separatiste na istoku Ukrajine. “Noćni vukovi” su upravo u martu 2019. godine obišli Srpsku i Srbiju.

Ravnogorski četnički pokret, Višegrad, 10. mart 2019. (Izvor: Vjesnik)

Draža Mihajlović – heroj ili izdajnik?

Ipak, nemoguće je ne spomenuti pitanje koje se nameće kada je u pitanju odnos četničkih pokreta i ruskih grupa. Naime, kao i većina drugih, tako i Ravnogorski četnički pokret slavi Dražu Mihailovića kao heroja koji je spasio srpski narod. Naime, on je, boreći se u Balkanskim ratovima i Prvom svjetskom ratu, kao pukovnik u vrijeme njemačke invazije na Jugoslaviju odbio pristati na kapitulaciju jugoslavenske vojske. Organizovao je četnike koji su djelovali uglavnom u Srbiji. Generalom je imenovan 1941. godine, a ministrom rata te iste godine odlukom jugoslavenske vlade kralja Petra.

I četnici pod Mihailovićem i partizani kojima su dominirali komunisti, koje je vodio Josip Broz Tito, opirali su se okupacijskim njemačkim snagama, ali političke razlike dovele su do nepovjerenja i eventualnog oružanog sukoba između dvije grupe. Izvještaji o četničkom otporu u ranoj fazi okupacije podržali su i drugi saveznici, te su od Mihailovića stvorili herojsku figuru. Ipak, zbog straha od represija nad Srbima, Mihailović je pristao na suzdržanu politiku otpora sve dok im saveznici nisu mogli pružiti veću pomoć, dok su partizani podržavali agresivniju politiku protiv Nijemaca. Saveznici su 1944. godine zbog nastojanja da budu što agresivniji prema Nijemcima odlučili svoju podršku s Mihailovića prebacili na Tita.

Nakon rata Mihailović se skrivao, da bi ga partizani zarobili 13. marta 1946. godine, a jugoslavenska vlada optužila ga je za izdaju i saradnju s Nijemcima. Mihailović je osuđen na smrt i pogubljen je u Beogradu 1946. godine. Američko istražno povjerenstvo razriješilo je Mihailovića i njegove najbliže saradnike optužbi za saradnju sa Nijemcima.

Rusi ga proglasili izdajnikom

Ipak, čak je i Rusija smatrala da je Mihailović pokazao svoje pravo lice, te da je bio saradnik Nijemaca. Rusi su inzistirali da je srpski četnički vođa, heroj velikog broja Srba, sarađivao s nacistima tokom Drugog svjetskog rata. To je u velikoj mjeri uticalo i na odnose između dva naroda koji tada nisu bili ni prijateljski ni bratski.

Članak iz novina u kojem se Mihajlović optužuje za saradnju s Nijemcima (Izvor: balkanist.net)

Naime, ruski tužitelji bili su među grupom koja je pripremala dokaze za Međunarodni vojni sud kako bi dokazali tvrdnje Sovjetskog saveza o vezi između Mihailovića i Nijemaca. Tvrdili su da je general već 1941. godine sarađivao sa njima, da im je pomagao savezničkim oružjem i novcem, te da je radio protiv partizana. Navodno su svoje dokaze bazirali na prikupljenim dokumentima, ali i izjavama drugog jugoslovenskog generala Milana Nedića koji je bio uhapšen u Minhenu i odveden u Beograd na suđenje zbog izdaje. Tada je rekao da mu je Mihailović prijetio da ga podrži u borbi protiv partizana, te da je jedan od ciljeva bio i Titovo ubistvo i kontrola nad njegovim sljedbenicima.

Zbog toga čudi što se danas ruska udruženja sastaju sa četničkim pokretima i daju im podršku u njihovim aktivnostima, te se postavlja pitanje šta zapravo stoji iza toga.

Također, Rusi rado pričaju i naglašavaju značaj i ulogu sovjetske Crvene Armije u oslobađanju Jugoslavije od nacizma i fašizma, dok u isto vrijeme podržavaju članove Ravnogorskog četničkog pokreta kojima je Mihailović najveći srpski heroj. Mogući razlog šutnje Rusije po ovom pitanju krije se u činjenici da se dobrovoljci sa Balkana koji su ratovali u Ukrajinu, na strani ruskih pobunjenika, deklarišu kao članovi četničkog pokreta. Naime, srpski dobrovoljci su uglavnom ratovali u sastavu četničkog odreda “Jovan Šević”, čiji je komandant, Srbijanac Bratislav Živković, bio jedan od ključnih organizatora odlaska u Ukrajinu. Živković je ratovao u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, a ima bliske veze s čelnicima četničkog Ravnogorskog pokreta.

Upravo zbog toga može se zaključiti da Rusi četničke pokrete koriste samo za svoje lične ciljeve da bi što veću masu ljudi na Balkanu imali pod svojom kontrolom kako bi spriječili eventualni uticaj Evrope i NATO saveza, dok su u isto vrijeme upravo Rusi odgovorni za suđenje i smrtnu kaznu najvećeg srpskog generala – Draže Mihailovića.

 

Slični članci

Back to top button