Svijet

Kako su nalogodavci masakra u Katynskoj šumi postali enigma za javnost širom svijeta?

SSSR - Neizrečena istina u pravo vrijeme, gora je od laži!

U teoriji, nakon svakog zločina slijedi kazna. U praksi, za mnoštvo nemilih zločinačkih poduhvata krivci nikada nisu odgovarali. Jedan od takvih strašnih zločina desio se 3. aprila 1940. Katynska šuma. Na prvu pomisao, riječ šuma budi naturaliste u nama. U gorkom talogu historije, Katynska šuma ledi krv u žilama i stoji kao podsjetnik okrutnosti jednog vremenskog razdoblja.

U Moskvi, 1939. sovjetski ministar Vjačeslav Molotov i njemački ministar Joachim von Ribbentrop potpisuju čuveni Pakt o nenapadanju između Sovjetskog Saveza i Njemačke. Od krucijalnog značaja bilo je spriječavanje njemačko-japanskog saveza protiv Moskve. To nije jedino usmjerenje kojem je težio ovaj pakt. Dogovor je bio o međusobnom nenapadanju ali ne i o nenapadanju drugih. Jasno je da su ovim paktom podjeljene interesne sfere ovih sila i da su svoje težnje i ciljeve mogli ostvariti zajedničkim udruživanjem. U jesen, 1939. Sovjetski Savez napada Poljsku. Snažnim vojnim djelovanjem nadmoćnije Crvene armije, a slabim otporom stanovništva Poljske, dolazi do zarobljeništva 454.700 poljskih vojnika. 25.000 je pušteno, utvrđivanjem da su porijeklom iz Ukrajine i Bjelorusije.

Za ostatak žrtava, stvaraju se tri logora: Kozelsk, Ostaškov i Starobelsk. Padajući u nemilosrdno okrilje NKVD-a (Narodni komesarijat unutrašnjih poslova, bivša tajna policija) poljsko stanovništvo, u teškim uslovima, pod imperativom užasa, čekalo je svoju sudbinu. Nakon izvršenja masakra, koji je stekao položaj državne tajne, porodicama ubijenih prestala su stizati pisma, a ona koja su njima dolazila bila su vraćena.

Tišina koja je nastala kao posljedica ubistva zarobljenika, za njihove porodice predstavljala je neizdrživu neizvjesnost.

Kao osnov za ovaj beskrupulozni čin, historičari smatraju Staljinovu težnju za eliminacijom stanovništva sa enormno talentovanim vojnim i umnim sposobnostima. Ovu pretpostavku potvrđuje i dokument koji je Josifu Staljinu poslao Lavrentij Berija, narodni komesar za unutrašnje poslove Sovjetskog Saveza. Berija je tvrdio da stanovnici Poljske predstavljaju „deklarirane i beznadežno nepopravljive neprijatelje sovjetske vlasti“. Ispravnim su smatrali da se pomenuti pogube. Ovaj dokument potpisuju Josif Staljin, Kliment Vorošilov, Vječeslav Molotov, a kompaktnu težnju ka ostvarenju ovog čina, svojim potpisom iskazali su Lazar Kaganovič i Mihail Kalinin.

Stradanje u Katynskoj šumi, nedaleko od ruskog grada Smolenska bila je jedna od lokacija na kojoj je stradao sloj visokog građanstva, admirali, generali, majori, pukovnici, vojnici, službenici, profesori, doktori, advokati, inžinjeri… Stravični metod ubijanja bio je da žrtva klekne na koljena, nakon čega biva upucana i dok se tijelo ubijenog odnosi u kamion, iduća žrtva poziva se na identičan vid monstruoznog smaknuća.

Okrutnim činom, smaknuta je polovina poljskih građana.

Sporazum „Sikorski-Mayski“, 1941 bila je sovjetsko-poljska težnja ka borbi protiv nacističke Njemačke. Javljaju se i nejasnoće u vezi sa poljskim zatvorenicima iz 1939. Involvirani Staljin tvrdio je da su oslobođeni i da im se tada izgubio trag. 1941., teritorij Smolenska pada pod njemačku okupaciju, poljski radnici čuli su priče o grobnicama poljskih vojnika u Kozelsku, nedaleko od Katyna.

Nakon pronalaska jedne od grobnica, prijavljuju poljskoj vladi. Nakon brojnih glasina, 13.4. radio u Berlinu objavljuje svijetu da su njemački vojnici u Katynskoj šumi otkrili jamu u kojoj su pronađena tijela 3.000 poljskih oficira. Konačno, sovjetska nemoralna likvidacija poljskog stanovništva izlazi u javnost. Njemačke snage dovele su komisiju Crvenog križa. Ova komisija sastojala se od 12 forenzičara. Sovjetska vlada negirala je njemačke optužbe, tvrdeći da su ubijeni od strane nacista, 1941.

Na insistiranje poljske vlade da se na ovu temu još jednom pregovara i da se istraga provede opet, Staljin burno reaguje. Prekinuo je sve veze sa Poljskom. NKVD započinje operaciju obmanjivanja. Svi dokazi su uništeni. Dokumenti su falsikovani, tako da je ispalo da je masakr izvršen na ljeto, 1941., u period nacističke kontrole područja. Svjedocima je izričito naređeno da se ne oglašavaju po pitanju ovog slučaja uz ozbiljne prijetnje.

Sovjetskom savezu još jednom polazi za rukom prebaciti krivicu amoralnih činova na druge ali nepisano pravilo je da niti jedan zločin ne ostaje zauvijek zataškan. Rastom pritiska poljske i sovjetske vlade, 1989. sovjetski akademičari otkrivaju istinu o Staljinovom nalogodavstvu masakra.

1990. Mihail Gorbačov, vođa Sovjetskog saveza, priznaje da je NKVD pogubio poljske zarobljenike i potvrđuje postojanje masovnih grobnica pored Katyna.

30.10. 1989. Gorbačov je dozvolio delegaciji nekoliko stotina Poljaka, koju je organizovala poljska zajednica “Porodici žrtava Katyna”, da posjete spomen groblje. Među njima je bio i bivši savjetnik za nacionalnu bezbjednost Sjedinjenih Država Zbigniew Brzezinski. Misa je održana a podignuti su natpisi sindikata Solidarnosti. Jedan čovjek je na groblje postavio natpis na kojem piše “NKVD” te maknuo riječ “Nacisti” te je tako nastao zapis “U sjećanje na poljske oficire koje je 1941. ubio NKVDI.”

13.4. 1990., tokom 47. godišnjice otkrića masovne grobnice, Sovjetski Savez izrazio je “duboko kajanje” i priznao odgovornost sovjetske tajne policije za taj zločin. Taj dan se od tada u svijetu obilježava kao Dan spomena na Katyn. 21.4. 2010., ruski Vrhovni sud je izdao naređenje moskovskom gradskom sudu da posluša žalbu zbog jednog pravnog slučaja vezanog za Katyn. 8.5. 2010., Ruska Federacija je Poljskoj predala 67 zabilježenih tekstova. Svaki tekst imao je  250 stranica, sveukupno takav arhiv raspodijeljen je u šest kutija. Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev je predao jedan tekst poljskom predsjedniku, Bronislawu Komorowskom. Medvedev i Komorowski su se složili da bi države trebale nastaviti otkrivati istinu ove tragedije.

2011., Europski sud za ljudska prava je objavio da u potpunosti prihvata dvije pritužbe porodica žrtava masakra zbog manjkavosti ruskih službenih istraga.

U presudi 16.4. 2012., Sud je zaključio da je Rusija prekršila prava porodica žrtava zbog toga što nije dala dovoljno informacija o istrazi te opisao masakr kao ratni zločin. Odbili su suditi i presuditi o učinkovitosti sovjetsko-ruske istrage jer se događaj odigrao prije nego je Rusija potvrdila evropsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1998. Porodica je pokrenula žalbu na odluku, ali 21.10. 2013. Sud je donio istu presudu kao i prethodnu, te zaključio da su ruski sudovi odbacili dati objašnjenje o ključnim informacijama.

Rusija je optužena za neučinkovitost istraga, kao i za zanemarivanje bliskih srodnika žrtava. Sudbinu poljskog stanovništa krojili su nemilosrdni sovjetski komisionari. Ovaj događaj spominje se i danas, kao čimbenik u napetosti između Rusije i Poljske. Masakr u Katynu postao je sinonim za brutalnost i okrutnost.

Nemili događaj, stradanje poljskog državnog i vojnog vrha u padu aviona u Smolensku, među kojima je bio i Lech Kaczyński, poljski predsjednik, 2010. bio je okidač za dodatno nepovjerenje u Rusiju. Postoje razne teorije o stradanju posade i putnika koji su krenuli odati čast žrtvama masakra ali ono što je dokazano jeste da su očite greške poljskih pilota i ruskih kontrolora leta, loše stanje aerodroma u Rusiji i nepovoljne vremenske prilike. Navodi se da je u Poljskoj veoma lako širiti teorije zavjere, kada je u pitanju Rusija.

Zategnuti odnosi između Rusije i Poljske rezultat su dugogodišnjeg razočarenja Poljaka u Ruse, dodatna činjenica da ostaci aviona u Smolensku još uvijek nisu vraćeni u Poljsku značajno utiče na situaciju.

Imena stradalih neće biti zaboravljena, ne samo u Poljskoj, već i širom svijeta. Jedino pitanje jeste na koji će način odnosi ove dvije zemlje koluminirati, da li će narušeno povjerenje biti vraćeno. „Mrtvi ljudi dobijaju više cvijeća jer je kajanje jače od zahvalnosti“, svjetski je poznat citat a kada zločin prođe bez kazne, ova tvrdnja postaje dokaz tome. Grobnice poljskih intelektualaca postale su simbol nacionalne tragedije.

Slični članci

Back to top button