BiH

Tuzlanski srednjoškolac ogorčen odlukom Vlade TK poslao snažnu poruku

"Dok profesori umiru i moji vršnjaci leže u bolnicama, vi nas tjerate u klupe"

Jedan tuzlanski srednjoškolac, koji je želio ostati anoniman, objavio je pismo u kojem navodi kako mu nije jasna odluka Vlade TK-a o povratku školaraca u školske klupe, dok je epidemiološka situacija sve gora i gora.

Neimenovani mladić tvrdi da je veliki broj njegovih vršnjaka završio u bolnici zbog komplikacija uzrokovanih koronavirusom, dok je ova neman odnijela živote nekolicine tuzlanskih profesora.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

– Pišem vam povodom aktualnog pitanja vezanog za način provođenja nastave u Tuzlanskom kantonu. Svjestan situacije u kojoj se nalazimo, ne mogu a da ne kažem par stvari.

Pišem u ime svih profesora koji su do sada umrli od posljedica korona virusa, pišem u ime svojih kolega srednjoškolaca koji leže u bolnici na liječenju, u ime svih nas koji ne želimo da riskiramo svoje živote i živote naših roditelja i šire porodice da bi naši profesori ispunili školski plan i program i u rubriku upisali da su ispredavali te lekcije i dali nam ocjene samo eto da nam daju.

Inspirisan neodgovornošću vlade TK, smatram svojom demokratskom obavezom da ovaj tekst napišem i pošaljem svima onima kojima mogu. Naša vlada je prije 3 sedmice odlučila da idemo na online nastavu zbog pogoršane epidemiološke situacije… Danas kada ovaj tekst pišem, 17.4 epidemiološka situacija je ista, odnosno dan za danom sve gora. Postavlja se pitanje! Zašto nas naša vlada šalje u zagrljaj virusa koji sve češće pogađa i mlađe ljude, a koji je do sada usmrtio značajan dio naše populacije? Svaki dan u vijestima čujem sve veći broj novih slučajeva zaraženih, sve veći broj smrtno stradalih.

ZAŠTO NIŠTA NE RADIMO PO PITANJU TOGA?

Kroz svoje istraživanje posljednih par dana vidim da se mlade najviše percipira kao lijena derišta koja svaki dan idu na nargile i žive u kafićima. Sa time se nikad neću složiti! Želim poslati poruku takvima da pokret koji se pokrenuo na TK zadnjih par dana čine mladi sa medaljama iz različitih sportova i predmeta, odlikovanjima, djeca koja osvajaju takmičenja na gradskom, kantonalnom, federalnom, državnom, europskom i svjetskom nivou.

Takvi mladi su ovo sve pokrenuli, mladi koji se brinu za zdravlje ostalih, mladi koji razmišljaju više od jedne vlade koja riskira moj život. Naša vlada treba da odgovara za svaki slučaj zaraze jer nije kompetentna da izvršava svoj posao, treba da odgovara za svaki smrtni slučaj jer nas svjesno šalje u školske klupe da se zarazimo, da tu zarazu prenesemo i da naši koraci kroz školu budu odgovorni za smrt nečijeg oca, majke, djeda, nene, tetke, ujke itd…

Naša vlada nas svaki dan tjera da idemo u školu gdje nas psihički i fizički muče zarobljenici školskog programa, naši profesori kojima nije bitno naše veoma nestabilno psihičko zdravlje već to da u dnevnik upišu lekciju koja se ispredavala za 5 minuta i da nam daju ocjenu za nešto što je napola objašnjeno.

Tjeraju maturante da rade maturu za koju nisu pripremljeni, riskiraju sve… Zarad čega???

Zarad školskog dnevnika. Svjedok sam kolega koji plaču kada idu u školu, imaju napade panike, koji su anksiozni zbog odlaska u školu, koje je ova situacija pogodila najteže te koji će iz srednje škole izaći kao mentalni bolesnici, ovisnici o antidepresivima i tabletama za smirenje. Učenicima se govori da su oni najveći prijenosnici i opet nas SVJESNO šalju u školu, govore nam da mi bez problema prođemo koronu, ali moje kolege koje leže u bolnici se sa time ne bi složile.

Učenici su redovni svjedoci profesora koji ne nose maske i ne rade ništa preventivno povodom trenutne epidemije, svjedoci profesora koji u školu dolaze bolesni i riskiraju sve ostale tim činom a posebna su priča profesori koji tjeraju bolesnu djecu da dolaze u škole jer im je mrsko naknadno objasniti neku lekciju. Kroz ovu cijeli situaciju učenici se najviše ignoriraju, cijeli aspekt njihovog zdravlja ostavljen je sa strane, kako fizičkog, tako i psihičkog.

Eventualni povratak u školske klupe bi se trebao dogoditi tek onda kada se situacija sa korona virusom stabilizuje.

Apelujem na sve koji ovo čitaju, moje vršnjake, roditelje, bake, djedove da svoju djecu ili svoje školske kolege upitaju kako su, šta oni misle o svemu ovome, na koji način oni ovu situaciju podnose, da li im je potreban bilo koji vid podrške…

Apelujem na sve one koji ovo čitaju da daju priliku mladima da dođu do riječi, da im se pomogne. Online platforme su u ovom trenutku ne samo ”sposobnije” nego i bolji način školovanja, te smatram da su u ovom trenutku sve škole sposobne za to. Apelujem na sve koji imaju bilo kakvog uticaja da naprave promjenu. Mladi su se udružili a sada je red na našu vladu da napravi sljedeći potez.

Da li će samo gledati kako se mladi muče, boje i lome svaki dan ili će razmišljati u korist cijelog društva i njihovog zdravlja? Sada je do njih! Živimo pod okriljem demokratije, gdje glas SVAKOG građana bitan, a ne pod diktaturom vlade čije se inkompetencije odražavaju ne samo u obrazovanju, navodi se u pismu ovog mladića iz Tuzle.

Izvor: Oslobođenje

Slični članci

Back to top button