BiHVijesti

Ruska propaganda preko Sputnik V u BiH: Lažna obećanja, zakašnjele isporuke, propali dogovori

Kada je krajem prošle i početkom ove godine počela masovna vakcinacija u Evropi i svijetu, izostala je solidarnost zapadnih zemalja za nerazvijene (siromašne) zemlje, tako da se stvorio vakum koji su neke istočne države, kao što su Rusija i Kina, nastojale ispuniti.

Zapadne zemlje su se u prvo vrijeme skoncentrisale na vakcinisanje vlastitog stanovništva dok su Rusija i Kina nastojale isporučiti što više vakcina širom svijeta. To su bila dva potpuno različita koncepta. Zapadne države pri raspodjeli vakcina prvenstveno su slijedile svoje ekonomske interse, a Rusija i Kina su željele preko vakcina ostvariti svoje geopolitičke ciljeve. Prvi koncept je izostavio solidarnost a drugom je bila važna geopolitička pozicija koju su nastojali ostvariti raspodjelom vakcina koristeći instrumente „meke moći“. Tako je raspodjela vakcina kao politički neutralnog medicinskog resursa, koji spašava živote u cijelom svijetu, postala snažan instrument političkih i geostrateških sfera uticaja.

Rusija i Kina su svoju proizvodnju, planiranje, raspodjelu i doniranje vakcina iskoristili da bi ostvarili vlastite interese, dok je zapadnim zemljamana prvom mjestu bio ekonomski interes, jer su u proizvodnju vakcina bile uključene velike multinacionalne farmaceutske firme. Zapad nije koristi svoje vakcine kao instrumente politike u geopolitičkoj igri, njima su bili bitniji ekonomski interesi jer su u igri bili veliki novci (procjene idu do nekoliko hiljada milijardi dolara).

Geopolitika prije zdravlja vlastitog stanovništva

Na drugoj strani Rusija nije vakcinisala svoje stanovništvo brzinom kojom bi trebala, ali je isporučivala vakcine širom svijeta. Rusiji je bila važnija gepolitčka pozicija nego zdravlje vlastitog stanovništva. Ruske vakcine se nisu mogle dobiti preko paralelnih veza, jedini način je bio preko ruske države. Naručilac je također morao biti država. Tako da je državni kanal bio bitan da bi se ušlo u narudžbu vakcine.

Zapadni Balkan je prije svega očekivao pomoć od EU i SAD, jer su do sada, gotovo u svim prilikama, ove zemlje bile glavni donatori. Međutim, ovaj put, pomoć je izostala, tako da je izostala i masovna vakcinacija u ovim zemljama. Kada su zemlje Zapadnog Balkana vidjele da od pomoći zapadnih zemalja neće biti ništa, okrenule su se ruskim vakcinama. Rusija je to vješto iskoristila i “uletjela” u prazan prostor kako bi dobila određenu geopolitičku prednost. Tako su se kroz vakcine preko leđa nedužnih ljudi opet prelamali geopolitički interesi velikih sila na Zapadnom Balkanu.

Ono što iznenađuje nije to što su Rusija pa i Kina ušle u tu igru, nego što se Zapad nije ni pojavio na početku te trke. Međutim, kasnije, nakon početnog šoka usljed neočekivane pandemije, Zapad je počeo da u većim količinam donira višak vakcina što je poslije nekoliko mjeseci stvorilo određenu geopolitičku ravnotežu na na ovom prostoru, jer su se ruska obećanja, vrlo brzo, pokazala kao „prazna priča“.

Ruske laži u BiH

Dok je Bosna i Hercegovina najavljivala dolazak prvog kontingenta vakcina iz programa COVAX, Rusija je, „na sva zvona“ najavljivala donacije ruskih vakcina za entitet Republika Srpska (RS). Predstavnici vlasti entiteta RS su također oduševljeno najavljivali ruske donacije kao pomoć „bratskog naroda“. Tako je 26. augusta Milorad Dodik u Banja Luci, nakon sastanka sa direktorom Gamaleja Instituta iz Moskve, tvorcem Sputnik V vakcine, izjavio kako su se građani RS masovno opredijelili za rusku vakcinu. On je također rekao da je RS imala uspješnu saradnju sa firmama i vlastima u Rusiji kako bi obezbijedila dovoljne količine vakcine. Ali, da li je to baš tako? Da li su se građani RS masovno opredjelili za ruske vakcine i da li je bila uspješna saradnja ruskih firmi sa vlastima RS.

COVAX vakcine stigle u BiH (Izvor: UNICEF)

Prema podacima Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske do 27. augusta 2021. godine zdravstvenim ustanovama u RS ukupno je isporučeno 277.509 prve i 193.357 druge doze vakcine protiv COVID-19. Od tog broja, najviše je dato kineske vakcine Sinopharm i to 118.201 prve i 87.314 druge doze. Na drugom mjestu je ruska vakcina Sputnik V sa 85.265 prve i 49.250 druge doze. Pfizer/BioNTech je na trećem mjestu, a doznačeno je 42.495 prve i 34.156 druge doze. AstraZeneca je dala 21.070 prve i 13.692 druge doze. Na petom mjestu je kineska vakcina SinoVac, koje je dostavljeno 10.478 prve i 8.945 druge doze.

Od toga je prema medijskim izvještajima bilo oko 2000 doniranih ruskih vakcina, ali i taj broj nije potvrđen, pa se pretpostavlja da je i on mnogo manji. Na osnovu prezentovanih podataka može se zaključiti da se građani RS nisu masovno opredijeljivali za rusku vakcinu i da je broj vakcinisanih ruskom vakcinom relativno mali, pa se Dodikova izjava može smatrati netačnom i propagandističkom.

Zakašnjele isporuke

Kada je u pitanju saradnja vlasti RS sa ruskim firmama, kao što je Gamaleja Institut iz Moskve koji je državna institucija, ni tu situacija nije mnogo bolja. Treba podsjetiti da je još u februaru mjesecu ove godine, zaobilazeći državu BiH, Vlada RS-a preko predstavništva u Moskvi,  saopštila da je nabavila prvo, kontigent od 100.000 hiljada, pa onda od 200.000 i na kraju 400.000 vakcina Sputnik V. Po zvaničnim podacima, realizovano je manje od jedne trećine, ali i te isporuke su uvijek kasnile, iako je u ugovoru navedeno da će dinamika isporuke ići sukcesivno. Tako je u jednom trenutku bila dovedena u pitanje revakcinacija građana jer je nedostajalo ovih vakcina. Kako se da zaključiti, ni saradnja koju pominje Dodik nije bila baš uspješna, a od velikih obećanja Rusije malo toga je i realizovano.

I dok je Rusija u početku davala velika obećanja koja kasnije nisu u potpunosti realizovana, u međuvremenu su u BiH počele pristizati donacije iz drugih zemlja koje su bile mnogostruko veće od onih koje je obećavala Moskva. Samo Mađarska i Grčka su donirale više vakcina nego što je Rusije isporučila kupljenih doza. Mađarska je Bosni i Hercegovini donirala 200.000 doza “Sinopharm“ vakcina protiv koronavirusa, što je bila najveća pojedinačna isporuka vakcina za Bosnu i Hercegovinu, dok je Grčka donirala 120.000 doza AstraZeneca vakcina. Pored Mađarske, vakcine su donirale i druge zemlje: Hrvatska 30.000 doza AstraZenece, Slovenija 48.000 doza AstraZenece, Turska 30.000 doza SinoVaca, Malezija 50.000 doza SinoVaca, Kina 50.000 doza Sinofarma, a SAD su najavile donaciju od 500.000 doza Pfaizer vakcina.

Iz svega navedenog jasno je da su dosadašnja obećanja o masovnoj vakcinaciji u RS-u ruskim vakcinama Sputnik V i isporuci većih količina ove vakcine – u pravilu ostajala samo neispunjena obećanja.

Sputnik V vakcine stigle u Srpsku (Izvor: Agencije)

Prazna obećanja

Tako se opet potvrdilo da je Rusiji prvenstveni cilj da kroz instrumente „meke moći“ ostvari geopolitički interes, tako da ruska priča o „pomoći Slavenskoj braći“ ostaje samo prazno obećanje. Međutim, pandemijska kriza je u Bosni i Hercegovini pojačala apetite Rusije za njeno još agresivnije podrivanje kako izvana, tako i iznutra. Preko domaćih proruskih aktera, blokirana je država u nabavci vakcina, vršene su opstrukcije u procesima nabavki, lobiralo se za ekskluzivne nabavke ili različita tajkunska posredovanja preko određenih centara moći za ruske vakcine i slično, što je u mnogome odgodilo i usporilo masovnu imunizaciju stanovništva u BiH.

Nije ovo prvi put da Rusija pruža više deklarativnu nego stvarnu podršku i da je ona uvijek nedovoljna u odnosu na ono što se očekuje. Tako je bilo i sa  najavljenom „velikom pomoći“ u vakcinama. Sputnik V je držvna vakcina i zato je ruska pomoć samo još jedno sredstvo vojnog, političkog, diplomatskog i ekonomskog uticaja. Za Kremlj je “Sputnik V” bio dokaz izvrsnosti ruske držav koju Zapad napada i sankcioniše, a Putin je čak naziva “najboljom vakcinom na svijetu”. Ruska propaganda je možda u početku dala početne rezultate, kada je ostvaren određeni politički interes u RS, ali on nije bio ni približno onakav kakav se očekivao.

Na drugoj strani, najavom velike donacije od pola miliona vakcina, SAD nastoji da ograniči ulazak ruskih vakcina u Evropu i na Zapadni Balkan, zbog političkih ciljeva Rusije na ovom prostoru. Kako će se to sve odraziti na geopolitičku orjentaciju Zapadnog Balkan, znat će se nešto kasnije, kada se budu vidjeli efekti koji su nastali kroz korištenje „ruske pomoći“ u geopolitičke svrhe jer ako je rat nastavak politike drugim sredstvima, onda je ovakva „humanitarna“ pomoć samo drugi oblik rata.

Slični članci

Back to top button