BiHVijesti

Kako Dodik opstrukcijom državnih institucija želi dobiti veću autonomiju Republike Srpske prije željenog proglašenja njene nezavisnosti

Čini se da Dodik u posljednje vrijeme mijenja taktiku kada je u pitanju njegov odnos prema Bosni i Hercegovini i njenim institucijama, ali strategija i dalje ostaje ista: prvo stvaranje „samostalne Republike Srpske“ u okviru BiH, ali sa velikom autonomijom u odnosu na centralne organe vlasti, a onda čekanje na poziv iz Kremlja za proglašenje njene „nezavisnosti“ kada se za to steknu povoljni uslovi.

Nakon što mu je SAD uvela oštrije sankcije, a EU zaprijetla novim i nakon što Rusija nije ostvarila svoje ciljeve za brzo osvajanje Ukrajine, Dodik se našao u teškoj situaciji jer je pao pod udar međunarodne zajednice koja je od njega zahtijevala da se vrati u institucije BiH i prekine secesionističke aktivnosti. Isti zahtjev dobio je i od Aleksandra Vučića, da se vrati u institucije BiH, ali da opstruira njihov rad na svaki način i kad god može. To je dogovor Vučića i Dodika, kako Srbija ne bi trpjela kritike zbog Dodikovog ponašanja.

Ono što je prije radio kroz negiranje države BiH i njenih institucija, sada Dodik radi iz institucija, na način da ih neće bojkotirati nego će ih uništavati i podrivati iznutra, tako da suština ostaje ista i ništa se nije promijenilo. Strategija „stvaranja uslova za osamostaljenje entiteta RS“ se nastavlja u drugim okolnostima, što može biti opasnije, jer se institucije lakše uništavaju i razgrađuju iznutra.

Opstrukcije u radu institucija

Dodik je u posljednje vrijeme opterećen i pokretanjem nove istrage oko kupovine vile na Dedinju u Beogradu, pa sada pokušava dio aktivnosti preneijeti na svoje najbliže koalicione saradnike (Ujedinjena Srpska Nenada Setvandića i Socijalistička partija RS Petra Đokića) koji bi također trebali da iznutra podrivaju institucije BiH, te opstruišu saradnju entitetskih sa državnim institucijama, stvarajući privid njihovog rada u korist građana. Takvih primjera u posljednje vrijeme imamo puno. Svjedoci smo njihovog opstruktivnog ponašanja u Parlamentu BiH (npr. Narodna skupština RS prethodno odobrava o čemu će se odlučivati u državnom parlamentu) i Vijeću ministara (opstrukcije u radu ministarstava koje vode kadrovi iz SNSD i koalicionih partnera) i kroz (ne)saradnju entitetskih i držvnih institucija/ministarstava.

Vrlo znakovit primjer koji se desio proteklih dana je prekid saradnje Republičke uprave civilne zaštite (RUCZ) Republike Srpske sa Ministarstvom sigurnosti BiH. Naime, v.d. direktor Milan Novitović je 17.03.2022. godine dostavio Vijeću ministara BiH dopis u kojem je navedeno da Republička uprava civilne zaštite RS prekida svaki vid saradnje sa Ministarstvom sigurnosti BiH na period od 90 dana. To znači, kako je navedeno u dopisu, da Republička uprava civilne zaštite RS i njeni predstavnici neće učestvovati u daljim aktivnostima, programima i vježbama koje su započete u koordinaciji sa Ministarstvom sigurnosti BiH.

U pomenutom dopisu, koji je upućen Ministarstvu sigurnosti BiH, još se kaže da je Okvirnim zakonom o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih ili drugih nesreća u BiH, dio nadležnosti prenesen sa nivoa entiteta na nivo države “kao posljedica pritiska sa nivoa BiH, potpomognuta pritiskom od strane međunarodnih organizacija“.

Uloga Rusije

Treba podsjetiti da ova odluka nije slučajna i da je ona plod aktivnosti koje su vođene unazad nekoliko godina u saradnji sa Rusko­-srpskim humanitarnim centrom (RSHC) u Nišu. Naime, Milan Novitović, koji je inače kadar Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića, više puta do sada je posjetio RSHC u Nišu, a posljednji put je to bilo u oktobru prošle godine. Tada je dogovoreno da službenici civilne zaštite budu obučavani u ovom Centru, a razgovaralo se i o budućoj saradnji ove dvije ustanove.

Treba napomenuti i to da je predsjednik stranke Ujedinjene Srpske Stevandić, koja je u koaliciji sa SNSD-om Milorada Dodika, jedan od istaknutijih rusofila, te ne skriva svoje dobre veze sa ruskim zvaničnicima u BiH i regionu. Neki srbijanski mediji su objavili informaciju da Vučić u posljednje vrijeme preferira Stevandića tako da bi on mogao biti osoba koja bi zamijenila Dodika ukoliko se stvari budu odvijale nepovoljno za njega (sudski proces, sankcije, smjena i slično).

Rusko-srpski humanitarni centar otvoren je u Nišu prije deset godina. 2012. godine je, međuvladinim sporazumom kojeg su potpisali tadašnji srbijanski zamjenik premijera i ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić te zamjenik ruskog ministra za vanredne situacije Vladimir Pučkov, počeo da funkcioniše Centar namijenjen “za brzo reagovanje u slučaju prirodnih katastrofa, velikih nesreća i tehnoloških havarija”. Tokom otvaranja “humanitarnog centra” u Nišu  navedeno je da će “spasioci iz Centra, pored Srbije pokrivati i područje regiona od Hrvatske, Crne Gore i Makedonije”. Centar je otvoren na osnovu sporazuma kojeg su u oktobru 2011. godine potpisali Ivica Dačić i Sergej Šojgu, tadašnji ruski ministar za vanredne situacije Rusije, koji danas obnaša funkciju ministra odbrane Ruske Federacije i jedan od najbitnijih saradnika Vladimira Putina. Otvaranje Centra izazvalo je sumnju zapadnih diplomata koji su tvrdili da je u Nišu, zapravo, otvoren ruski špijunski centar.

Aktivnosti Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu

Zabrinutost zbog onog što bi mogao da postane RSHC u Nišu izrazili su više puta i američki zvaničnici iz Stejt dipartmenta, pogotovo ako bi Srbija ispunila ono što je Rusija tražila: specijalni status i imunitet za svoje osoblje koje radi u Centru. Međutim, za svo ovo vrijeme dok su se lomila diplomatska koplja oko njegovog statusa, u Centru su se odvijale ruske obavještajne i hibridne aktivnosti koje već dugo vidimo na Zapadnom Balkanu, nešto slično kao što se radilo u Ukrajini prije invazije Rusije na ovu zemlju.

Omah po otvaranju RSHC, zvaničnici entiteta RS su sa njim počeli uspostavljati saradnju, a prije svih Republička uprava civilne zaštite RS. Sve je kulminiralo ovih dana kada je RUCZ RS prekinula saradnju sa institucijama Bosne i Hercegovine i okrenula se RSHC u Nišu.

Prekid komunikacije, te najava da RUCZ u naredna tri mjeseca neće učestvovati u aktivnostima, programima i vježbama koje su započete u koordinaciji sa Ministarstvom sigurnosti BiH, uprkos obrazloženjima, prdstavlja nastavak osporavanja zakonom utvrđenih nadležnosti države i to u oblasti zaštite i spašavanja ljudskih života i imovine građana BiH (to obuhvata aktivnosti kao što su uzbunjivanje, sklanjanje ljudi, materijalnih i drugih dobara, evakuacija, zbrinjavanje ugroženih i nastradalih, radiološko-hemijska i biološka zaštita, zaštita i spašavanje iz ruševina, zaštita i spašavanje na vodi i pod vodom, zaštita od neeksplodiranih ubojnih sredstava i mina, itd.). Na ovaj način nadležnosti držve u oblasti zaštite i spašavanja ljudskih života i imovine građana žele se prebaciti na entitetski nivo i uspostaviti kompatibilnost sa RSHC, što znači i zajedničko djelovanje u slučaju nekih prirodnih i drugih nepogoda, ali i u slučaju nekih oružanih sukoba i incidenata na ovom području.

Dodikove aktivnosti

Sve ovo se dešava u jeku Dodikovih aktivnosti na „povlačenju“ nadležnosti sa državnog nivoa na nivo RS, kroz donošenje novih zakona, čija se primjena odlaže za određeni vremenski period. Primjena neustavnih zakona koji su doneseni početkom ove godine (Zakon o Agenciji za lijekove RS, Zakon o VSTV RS) odložena je za šest mjeseci, a prekid saradnje RUCZ na tri mjeseci, što implicira da se neke značajnije protivustavne reakcije i potezi Dodika očekuju sredinom ove godine.

Moglo bi se reći da ovaj tajming nije slučajan, i može se pretpostaviti da je koordiniran sa Rusijom i Srbijom. To znači da se može očekivati da će Putin planiranu agresiju na Ukrajinu dovršiti u tom roku, pa bi poslije toga mogla na red doći i BiH. Dodik možda nužno ne radi sve po instrukcijama Kremlja, međutim, čini se sasvim očiglednim da on ne bi uradio ništa značajno bez prethodne konsultacije sa ruskim i srbijanskim rukovodstvom.

Dodik je pod pritiskom međunarodnih krugova, u posljednje vrijeme je promijenio i retoriku, pa se sada trudi da im kaže ono što će ih zadovoljiti. Tako je polovinom marta u Briselu poslanicima u Evropskom parlamentu rekao ono što su željeli da čuju: da ne traži otcjepljenje, ali to je bila prilika da im u isto vrijeme da do znanja da je njegova pozicija lidera svih Srba u RS neupitna. Dodik je evropskim paralamentarcima, kako sam kaže, „jasno i glasno poručio da nijedan plan, nijedan potez koji povlači Republika Srpska nije sa ciljem da se otcijepi od BiH. Na ovaj način, kako je i ranije navedeno, Dodik mijenja taktiku i za sada ne želi disoluciju BiH, odnosno ne želi odmah ići u potpuno otcjepljenje Republike Srpske.

Opasne namjere

Njegov trenutni cilj je da RS i dalje bude dio države BiH ali sa „potpunom autonomijom“, što znači da bi RS preuzela „izvorne“ nadležnosti sa nivoa države a on bi kontrolisao sve procese u ovom entitetu, kojim bi autoritativno vladao kao ruski vazal, slično Putinovim „namjesnicima“ u samoproglašenim „republikama“ Donjecku, Luganjsku, J. Osetiji, Abhaziji. Radi se o vrlo opasnom planu kojim bi Dodik na jednoj strani retorikom da ne želi nikavu secesiju zadovoljio međunarodnu zajednicu, a na drugoj strani dobio na vremenu dok iz Kremlja čeka poziv za stvaranje „nezavisne Republike Srpske“.

Dodik je, kao ruski proksi, siguran da bi u toj situaciji, ukoliko bi bilo potrebno braniti „nezavisnost RS“, dobio pomoć svojih „prijatelja“. On je više puta do sada isticao da je RS spremna na oružane sukobe u BiH, te da bi u slučaju takvog scenarija „zatražio pomoć prijatelja koji su jasno i glasno rekli da oni svoje prijtelje nikada ne ostavljaju na cjedilu“. Dodik je proveo veći dio od svojih 16 godina na vlasti, kao de facto lider RS-a, izgrađujući  bezbjednosne i vojne kapacitete entiteta. U tom procesu, Rusija je bila saveznik koji je dao najviše podrške, npr. policijske i sigurnosne snage RS dobile su obuku i opremu vojnog formata.

Ruska pomoć

Osim toga, Rusi su pomogli ekstremističkim organizacijama da povećaju kapacitete za hibridno ratovanje. Najistaknutiji su „Noćni vukovi“ i njihov vođa Aleksandar Zaldastanov zv. „Hirurg“ koji je bio ključna osoba u ruskoj invaziji  na Krim. Kada se na sve to doda i Civilna zaštita RS, koja će sada obuku proći pod nadzorom ruskih instruktora u Rusko-srpskom humanitarnom centru u Nišu, uz rusku kampanju dezinformisanja koja služi kao vezivno tkivo između ruske agresije na Ukrajinu i planova Kremlja na Zapadnom Balkanu, onda se može reći da su ispunjene gotovo sve pretpostavke za eventualnu rusku intervenciju kako bi se zaštitila neka buduća „samoproglašena, nezavisna RS“.

Slični članci

Back to top button