Subota, 17 Lipanj 2017 14:30

BiH: Ispovijest žene koju je ugrizao poskok na Prenju

Dubrovčanka i planinarka Marina Maslek koju je početkom juna ugrizao poskok na planini Prenj u Bosni i Hercegovini, svoje traumatično iskustvo je opisala za blog "Trčim jer štrčim" kolegice Sanje Kavaz.

Prenosimo vam dio njene ispovijesti sa bloga "Trčim jer štrčim".

"Nedjelja je, početak juna. Nakon spremanja i jedenja doručka (prvog, drugog, pa trećeg), pripremanja opreme, hrane i vode, uputili smo se prema Prenju, malo prije sunca, dok su se na ulici mogle sresti tek rijetke bakice koje idu na prvu jutarnju misu. Odvajamo se na pješačku stazu, koja je iz početka dosta zarasla. Štapovi mi smetaju jer zapinju u raslinje uz stazu, pa ih više koristim za razgrtanje drače, grana i raslinja ispred sebe nego za oslonac. Nebrojene sitne ogrebotine po nogama me počinju jako nervirati. 

Grabimo uzbrdo sa štapovima na ugodnom prosjeku od 155 otkucaja srca u minuti, preskačemo i gazimo mjestimice srušene bukve. Nakon nešto više od sat i po uspona, zalazimo u opožareno područje. Tu je staza ponovno jako zarasla, jedva je pronalazim obilazeći srušena izgorena stabla. Tlo je erodirano do samog kamena i obraslo visokom travom. Tu nailazimo na relativno svjež medvjeđi izmet, baš posred staze. Razgovaramo o tome da odustanemo i vratimo se natrag, ali se ipak nadamo da se je medo sakrio od žege i povukao u neku hladovinu pa da ga nećemo sresti", ispričala je Marina.

Ubrzo je čula siktanje zmije.

"Nimalo mi se ne sviđa što mi trula bukva puca pod nogama i štapovima bezuspješno razgrćem široke listove raslinja da bih vidjela kuda stajem. Opipavam nogom je li mi podloga stabilna da učinim korak i prenesem težinu tijela. Osjetim pod stopalom nešto mekano, a onda ubod na prednjoj strani gležnja. Pomislim da sam zapela za kakvu trnovitu granu, ali onda čujem zlosretno siktanje pod nogama. Između širokog lišća, ugledam kako se prelijevaju rombovi gmižućeg poskoka.

'Poskok! Laki, ugrizao me poskok!' Nevjericu vrlo brzo zamjenjuje ozbiljna briga. Nadamo se da možda poskok nije pustio otrov. Ali vrlo brzo, noga mi počinje oticati uz jak osjećaj žarenja i brideću bol, i više nema sumnje da je ugiz bio otrovan.

Nepunih pet sati boli, drhtavice, vrtoglavice, hladnoće, preznojavanja, mučnine, nemoći, nelagode i čekanja kasnije, zahvaljujući angažmanu GSS-a i Oružanih snaga BiH helikopterom sam prebačena u Mostarsku bolinicu Dr. Safet Mujić.

Nakon dobivenog seruma, doktor kaže kako je čudo što sam uopće živa, i da je oporavak od ugriza rizičan i dugotrajan. Otrov je razradio tkivo noge, mišić i krvne žile kroz koje je velika količina krvi istekla izvan krvotoka u tkivo. Noga mi je natečena do slonovskih razmjera, a bol je konstantna. Sve što sam napornim treningom mjesecima razvijala je sada uništeno, a i dalje mi prijeti rizik od tromboze i komplikacija. Kapci su mi otečeni i mogu ih podignuti samo prstima, a i tada sve vidim uduplo i vrti mi se. Ne mogu se ustati niti na WC. Trčanje ne dolazi u obzir 2-3 mjeseca", opisala je Marina.

Ona je trenutno na kućnom liječenju. Preporuka doktora je strogo mirovanje, dok se podljev ne povuče.

Izvor: Radiosarajevo.ba 

Preporučujemo:

Napušteni i zapušteni: Mezarje Tušanj u Tuzli

Tuzla: NATO vježba "Bosna i Hercegovina 2017" počela danas

Zašto mediji šute: Dženazi u Prijedoru prisustvovali i gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković, te p