Subota, 24 Lipanj 2017 13:58

Kako je Stolac postao "hrvatski prostor": "Presudilo mi je ime i prezime, bilo je dovoljno to što sam Mustafa"

U zoru, 28. jula 1993. godine, pripadnici Vojne policije HVO-a došli su na vrata kuće Mustafe Dizdara. Naoružani do zuba, odveli su ga, bez ikakvog povoda i objašnjenja, u prostorije nekadašnje Koštane bolnice u Stocu i od tog dana njegov život postaje pakao.

 

 
 
Prostorije nekadašnje "Koštane bolnice" u ratu pretvorene u logor za Bošnjake FOTO: MUHIDIN ŽIVOJEVIĆ
Spomen-ploča na ulazu u krug nekadašnje bolnice

- Presudilo mi je ime i prezime. Bilo je dovoljno to što sam Mustafa – kazao je za Faktor Mustafa Dizdar, prisjećajući se ljeta 1993. godine.

On je samo jedan od oko 3.500 Bošnjaka koji su od maja do oktobra 1993. godine prošli kroz logor "Koštana bolnica", u kojem su pripadnici Vojne policije HVO-a zlostavljali i mučili logoraše. Njih oko 100 nisu uspjeli živi napustiti prostorije nekadašnje bolnice.

Mustafa Dizdar doveden u "Koštanu bolnicu" 28. jula 1993. godine

- U samo jednoj prostoriji nas je bilo 50 ili 60 sigurno. To su male prostorije. Ne znam ni sam koliko sam dugo bio ovdje. Nisam znao da li je dan ili noć. Ovdje je dosta ljudi ubijeno. Mučili su nas na različite načine. Priključivani smo na struju. Spoje nam napon na uši, pa krv udari na nos, na mozak. Mene su pendrecima tukli, nema čime nisu. Ovo ovdje je moje mjesto, ovaj zid ovdje. Ovdje su me izvodili, okrenutog leđima i raširenih nogu. Onda oni udaraju, od nogu, bubrega, glave – prisjeća se Dizdar, pokazujući nam tačno mjesto na kojem je preživljavao najstrašnije torture.

Dizdar se prisjeća tačnog mjesta i načina na koji je zlostavljan

Nakon "Koštane bolnice", odveden je u zloglasni logor "Dretelj" kod Čapljine, gdje ga je, kako je kazao, čekala samica i nastavak mučenja. Stolački Bošnjaci, odnosno oni koji su preživjeli "Koštanu bolnicu", su uglavnom završavali u „Dretelju“. Tako je većinski bošnjački Stolac postao "hrvatski prostor", kako ga je nedavno nazvao predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović.

Upravo je Čović prije nekoliko dana poručio da pravnom institutu "udruženi zločinački poduhvat" nije mjesto u Haškom tribunalu ili bh. pravosudnim institucijama. Dizdara i hiljade njegovih sugrađana su, Čovićevom logikom, u logore odvodili, mučili, ubijali i protjerivali pojedinci.

- Oni su se smjenjivali u mučenju. Glavni u grupi je bio jedan Matić, Petar Matić se zvao. On je osuđen simbolično na 2,5 godine zatvora, a toliko je zla napravio ovdje. Boško Bošković, naprimjer, živi normalno u Dubravama dole. Kao i ostali. To je čitav jedan udruženi zločinački poduhvat – kaže Dizdar.

Danas, više od dvije decenije kasnije, zločinci slobodno šetaju ulicama Stoca, sjede u općinskim institucijama, na drugačiji način upravljaju životima žrtava.

- Pravosuđe je nula. Ja sam zajedničku tužbu pokrenuo zbog ovog što se dešavalo u Stocu. Vratio sam se 2003. godine, kada sam obnovio kuću. Viđam ljude koji su činili zločine i sve je nekako na silu. Ja poslovno sa njima radim, ali imam na umu šta su mi uradili. Ja ne mogu izdvojiti niti jednoga od njih da nešto nije uradio i da nije dao doprinos zlostavljanju. Ne postoji niti jedan. Svi su oni učesnici u ovome svemu – ogorčen je naš sagovornik.

Poslijeratni pokušaji da u Stocu dođe do pomirenja između Bošnjaka i Hrvata su uglavnom bili neuspješni. Jedna strana, ona koja je bila odgovorna za zločine, nije bila zainteresirana za to.

- Imao sam nekoliko sastanaka sa njima, kao mir i pomirenje. Međutim, mene je to uvrijedilo. Niko od Hrvata se nije pojavio. Jedino je iz Bijelog Polja došao jedan Hrvat. Niti jedan iz Stoca nije došao. Ja sam im tada rekao: "Dobro, sve je uredu, ali ja ne vidim ovdje niti jednog svog komšiju koji mi je ovo napravio". Niti jedan stranac koji je došao ovdje da me maltretira iz Hrvatske nije znao moje ime i prezime. Jedino je znao onaj moj komšija – kaže Dizdar.

Uprkos svemu, Stolac sve više počinje ličiti na ono što je nekada bio, a sve manje na "hrvatski prostor".

- Oni su skloni preseljenjima. Sami idu. Oni su stalno išli, vijekovima tako. Jednom su mi rekli da su oni dosta godina išli, a da smo mi Bošnjaci sad na red došli da se selimo. Međutim, Stolac se vraća i može postati ono što je nekada bio. Može, ali našom upornošću i našim jedinstvom. Ima toga danas u Stocu. Sve je više omladine. Vidim po djelima koje rade. Ova "Koštana bolnica" će ostati kao spomen kuća zločina koje su napravili – zaključuje Dizdar.

Izvor: Faktor.ba 

Preporučujemo:

Napušteni i zapušteni: Mezarje Tušanj u Tuzli

Tuzla: NATO vježba "Bosna i Hercegovina 2017" počela danas

Zašto mediji šute: Dženazi u Prijedoru prisustvovali i gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković, te p