Subota, 08 Travanj 2017 21:00

Genetska mapa koja je uvela pometnju na Balkanu

Ponekad istina zuri pravo u lice. Upravo to dešava se pri svakoj provjeri porijekla, ključne riječi, koja često i prečesto asocira na provokativno pitanje: "Šta je starije: kokoška ili jaje?"

Međutim, ovo mišljenje nije posvećeno porijeklu života. Nema motiva ni da se priča i prepričava porijeklo vrsta iako je u istoimenom djelu Čarls Darvin naglasio da "čovjek, sa svojim plemenitim osobinama, još u svom tjelesnom okviru nosi neizbrisiv pečat svog nižeg porijekla".

Dakle, tema nije uzrok nego metoda i posljedice onoga što predstavljaju nasljedne tzv. haplogrupe, najznačajnija karika u tumačenju davnašnjeg porijekla svih, pa i balkanskih naroda.

Istina za 100 dolara

Biološki mit zapisan je u genima. U nasljednoj materiji, za koju planetarno slavni Met Ridli, u svjetskom bestseleru Genom, prevedenom na 50 jezika, smatra da predstavlja "jednu vrstu autobiografije ljudske vrste".

Vječnu zagonetku, koja podjednako intrigira koliko i iritira, bez obzira na to što početkom trećeg milenijuma širom planete postoji nova, surovo precizna naučna metoda za utvrđivanje ličnog praporijekla.  

Uslovi su, većinski, pristupačni. Sve što je potrebno jest da se ode na sajt nekoliko kompanija, koje se bave ovim poslom, uplatite 100 dolara i pošaljete uzorak brisa pljuvačke u epruveti. Nakon nekoliko nedjelja dobićete e-mailom jedan poveći dokument, koji sadrži podatke o vašim genima.

Sasvim dovoljno da suočavanje sa svojim najdaljim rodoslovom može da počne, uz konkretno i generacijama dugo priželjkivano objašnjenje iz kojeg djela Evrope, Azije ili Afrike potiče određen procenat vaših gena i kuda su se tokom migratornih epoha kretali vaši preci.

Interesovanje je nadmašilo sve pretpostavke. Razvila se genetička geografija, specijalna veza historije i prahistorije, kako funkcionalno, tako i mapiranjem. Dosad je više od milion ljudi iz raznih država uradilo ove testove i danas se stekao dovoljan uzorak, na osnovu kojeg je napravljena "genetska mapa Evrope", koja je uključila i genetsku mapu Balkana. Prvi put dobijena je realna, naučno dokazana slika o tome ko su i odakle su došli Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Makedonci ili Albanci.

Ova mapa počela je da se širi brzinom svjetlosti. Naročito je popularna po nacionalističkim internetskim forumima, na kojima ne prestaje da proizvodi lavinu zapaljivih komentara kod onih koji ne znaju da nacija nije biološki, odnosno genetski nego kulturološki fenomen.

Prepucavanja su očekivana s obzirom na to da su dosadašnji rezultati o porijeklu balkanskih naroda bili zasnovani na historijskim spisima i sad je suvišno da svaki balkanski narod citira nekog svog historičara, koji, navodno, ima dokaz kako je taj narod najstariji, a svi drugi nastali su od njih.

Međutim, i bez njih većina ljudi zna porodične generalije, o mjestu rođenja roditelja i njihovih najbližih prethodnika. Ali, kad se postavi pitanje kojim je kontinentom hodao vaš prapredak, samo se pomalo posramljeno slegnu ramena iako su sve informacije dostupne na sajtu Eupedije, najveće nezavisne organizacije posvećene prikupljanju i analizi genetike i poreklu naroda Evrope.

Balkanska 'čorba od povrća'

Balkanska mješavina nasljeđa nije ništa neobično, mada Karl Vouz u rekordno citiranoj knjizi Proceedings of the National Academy of Science of the USA uporno ubjeđuje da "život ima fizičku, a ne historiju rodoslova". To, ipak, nije utjeha Balkancima jer, sa stanovišta genetike, ne postoje tipično srpski, hrvatski, bošnjački, makedonski ili albanski geni. Taj linearni jezik napisan je u pravoj liniji.

Ili, pojednostavljeno, kulinarskim rječnikom rečeno, svi smo mi nekakva "čorba od povrća", koje je isjeckano i promiješano. Naravno, povrće su haplogrupe. Razlika je što kod nekog bećar-paprikaša ima malo više šargarepe, a kod drugog malo više celera. Ali, nijedan narod ne može da tvrdi za sebe da je striktno "čorba od šargarepe" jer u sebi sadrži previše drugih sastojaka, pa još i svakojakih mirođija. A svakojaki začini i dodaci neizbježni su kamen spoticanja.

Tako bar u jedan glas tvrde Bojana Panić i Ana Banjac Čanak, doktorke iz DNK-centra za genetiku u Beogradu. Nakon svakodnevnih analiza Y-hromozoma, pomoću kojih sastavljaju porodična stabla, ali pomažu i policiji, za list 24 sata naglasile su: "Vrlo je teško biti precizan i reći odakle potiču, na primjer, Srbi, pošto svaki balkanski narod predstavlja mješavinu različitih naroda."

Međutim, što reče M. Kotler u Bulletin of the History of Medicine, nema većeg sljepila od onog kad nešto ne želimo da vidimo. Valjda je zato balkanska mrtva trka o porijeklu naroda odlučena tek u genetskom fotofinišu.

Prema molekularno-biološkim nalazima, genetska mapa objelodanjena širom Evrope baca potpuno novo svjetlo na vjekovnu raspravu i donosi nekoliko zanimljivih, nepobitnih činjenica. Što se tiče balkanskih naroda, glavna je vijest da neke veće međusobne razlike ne postoje. Srbi i Makedonci gotovo su potpuno identični (96 odsto), a Bošnjaci i Srbi također. Hrvati imaju malo više procenata gena iz zapadne Evrope, ali u poređenju s ostalim haplogrupama ni kod njih nema nekih bitnih razlika.

Albanci su izuzetak. Haplogrupe E2 i E3 najrasprostranjenije su u severnoj Africi, tačnije, u Maroku i Alžiru. U Evropi se pojavljuju tek u poslednjih 2000 godina, kao najzastupljenija haplogrupa kod kosovskih Albanaca. Te haplogrupe ima u manjem procentu i kod Srba s juga Srbije i Kosova.

Uvod u pometnju

Nespremni za hladan tuš, balkanski nacionalisti su u pometnji. Najblaže rečeno, zbunjeni su.

Tačka na istraživanja nije stavljena, ali promocijom najnovijih otkrića genetika je ponudila konkretne dokaze koji brišu sve sumnje o porijeklu Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Srba, Hrvata i Makedonaca. Konačno je dokazano da su narodne legende čisto praznoverje.

Tako su Srbima u biološkom bratstvu najbliži Hrvati, Bošnjaci, Mađari, Rumuni, Bugari, zatim u širem krugu Česi, Slovaci, Poljaci, Austrijanci, Grci, Italijani, Nijemci, a vrlo udaljeni u evropskim okvirima Rusi i, recimo, Moldovljani.

To znači da je Srbima genetski bliži gotovo svaki Poljak od bezmalo svakog Rusa iako je suprotno za većinu Srba neostvarena privlačna, ali pusta želja. Paradoksalna srpska žudnja za preuzimanjem pastirskog stila života zvuči gotovo kao Lamarkova jeres, prema kojoj bi kovač čije su ruke u toku života postale jake trebao imati djecu s jakim rukama, što je primer da volja bezuspješno, čak ni pritiscima ne uspjeva da promeni genetski otisak.

Međutim, očigledno je da ideološka bliskost s pojedinim političkim projektima kod pojedinaca nadjačava genetsku bliskost. I tu nema ničega spornog, osim što ti pojedinci kojima je ideološko bratstvo važnije od genetskog nekako baš vole da izmišljaju i potenciraju genetsko bratstvo kojeg nema da bi zamaskirali navodnu ideološku pristrasnost i lakše prodali svoju priču zasnovanu na neistini.

Slično zvuči izjava "braća Hrvati", koja se neretko čuje u Srbiji u pozitivnom, ali i u ironičnom kontekstu. Ali, ova izjava je potvrđena kao pravilo kad je reč o genetskom kodu dvaju naroda, što je jedan od rezimea šestogodišnjeg istraživanja DNK-profila nastradalih (žrtava) žitelja Balkana, koje je sproveo Institut za sudsku medicinu u Skoplju i po ko zna koji put dokazao genetsku sličnost balkanskih naroda.

"Analiza dobijenih podataka pokazala je da stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK-profil sa Bugarima i Srbima, Hrvati sa Bošnjacima i Srbima", ponovio je dr Zlatko Jakovski s ovog Instituta, čiji se rezultati upotrebljavaju za sve krivične istrage o žrtvama s ovih prostora.

Srušen mit o velikoj seobi Slavena

Naravno, kao i uvijek dosad, nauka je najbolji lijek protiv dogmatizma, laži i manipulacija svake vrste. Treba, ipak, znati da genske mape nisu tako jasne kao lingvističke, ali su suptilnije. Na takav zaključak upućuju saznanja ženevskog Igenea, dopunjena domaćim istraživanjima.

Ona su srušila višedecenijski mit o velikoj seobi Slovena u balkansku pustoš jer je slovenski gen malo izražen kod svih današnjih naroda na Balkanu, uključujući skromni procenat potomaka kod Srba (30 odsto), Hrvata (20 odsto) i Bošnjaka (15 odsto). Kad se sve sabere i oduzme, sugeriše prof. dr  Omer Ibrahimagić, "Bosanci i Hercegovci su, u najvećoj mjeri, nasljednici Ilira (40 odsto), Germana (20 odsto) i Kelta (15 odsto), pa tek onda Slavena (10 odsto)".

Znači, ključ razumijevanja historije Bosne i Hercegovine nije u slovenskoj već u ilirskoj eri, u genetski mješanim krvno-srodničkim haplogrupama, vrlo sličnim za Hrvate i Bošnjake. Prema haplogrupama, Turcima su dva puta bliži Albanci od Srba i Makedonaca, a najdalji Bošnjaci.

I to nije sve. Nijedan narod nema jedinstvenu haplogrupu. Svi smo mi pomalo "oni". Zato se na svim biološko-medicinskim studijama uči jedna anatomija, fiziologija, patologija, fizikalna medicina i rehabilitacija.

Mada ni haplogrupe nemaju konačna izdanja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Preporučujemo:

Noć kada je Rade Šerbedžija napustio Beograd: Pucali su na nas, psovali mi majku

Oluja decenije: Pijavice, velike munje i obilna kiša poharali Hrvatsku

Edin pajserom izudarao Huseina jer mu nije htio oženiti sestru